Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti | Blic
06/01/2014

Slavko Jovanović (1887 – 1962), beogradski časovničar, deo je istorije filma jer je pre sto godina izveo prvi „far” – vožnju kamere fiksirane na vozilo u pokretu. Beogradska Knez Mihailova postala je tako prva ulica u istoriji sedme umetnosti koja je snimljena „u hodu”, a zahvaljujući veštom časovničaru i prvom filmskom snimatelju u Srba.

„Slavko Jovanović je rođen u malom banatskom selu i kao mlad je došao u Beograd. Radio je kao sajdžija u blizini hotela „Moskva“ i tu je na ulici prvi put video filmsku kameru”, kaže Božidar Zečević, dramaturg i istoričar filma. U to vreme u Beogradu je snimao Mađar Luj Pitrolf de Beri, snimatelj prvog srpskog igranog filma „Karađorđe“. Radio je za Svetozara Botorića, prvog srpskog filmskog producenta i vlasnika hotela i bioskopa „Pariz“ na Terazijama, i bio mu je potreban neko kome može da poveri kameru. „Slavko je bio talentovan, sposoban i vrlo koristan. Brzo je naučio kako se rukuje kamerom, a upoznao je i prve projekcione aparate, pa je kasnije postao i prvi dvorski kino-operater”, dodaje Zečević. Koliko je bio vešt, pokazuje ono što je izveo 23. avgusta 1913, snimajući u ranim jutarnjim satima Ulicu knez Mihaila. „Tog dana spremala se trijumfalna vojna parada i svečano otkrivanje spomenika Karađorđu na Kalemegdanu. Smišljao je kako bi paradu mogao da snima u cugu i došao na ideju. Kadar je snimio kamerom učvršćenom na platformu automobila, podignutom na metar i po od tla, ali ne znamo kakvo je vozilo koristio. Vožnja je ujednačena i kontinuirana, brzina kretanja ravnomerna, nema ni najmanjeg potresa, ispunio je dakle sve standarde za izvođenje onoga što profesionalci nazivaju „far“”, objašnjava sagovornik.

Prvi srpski snimatelj uspeo je i da aparat pokreće levo i desno, da „švenkuje”. Kadar prve ulice u istoriji filma koja je snimljena „u hodu” traje dva i po minuta i predstavlja deo dokumentarne filmske reportaže „Povratak srpskih pobednika“. Materijal rada Slavka Jovanovića, od oko trideset minuta, sakupljan je sa raznih strana i nedavno su ga sastavili ljudi iz Kinoteke” kaže sagovornik. Jovanović je nešto kasnije, ipak, napustio svet filma…

„Vratio se svom glavnom zanatu, a poslednje što je radio bilo je snimanje jednog od prvih srpskih avangardnih filmova „Budi bog s nama ili kačaci u Topčideru“, iz 1924. Taj materijal, nažalost, nikada nije pronađen”, navodi Zečević.

Za prvu vožnju kamere na šinama se uzima godina 1916, kada je nastao Grifitov film „Netrpeljivost“. Prva vožnja na šinama rezultat je Grifitovog rada sa, možda i najvećim snimateljem svih vremena, Bilijem Bicerom. Princip je nazvan „doli šot“, jer je na ideju da stavi kolica na šine i u njih sebe i kameru, Bicer došao gledajući ćerku kako po stanu u kolicima vozi lutku”, navodi Božidar Zečević.

Virtuelna ulica

Snimak iz 1913. bio je inspiracija za Božidara Zečevića da sa digitalnim umetnikom Dušanom Naševićem pokrene projekat radnog naslova „Knez Mihailova 1913“.

„Želimo da jedan iščezli svet oživimo sredstvima filma, fotografije, animacije, steroskopije i digitalne umetnosti. Potreban je mali prostor, hodnik sa dva velika ekrana kroz koji bi se virtuelno hodalo prošlim vremenima”, otkriva sagovornik.

Projektor
  • Save
Previous post Kritika „čistog filma” u savremenoj srpskoj profesionalnoj kinematografiji (VII deo)
bioskop Krusevac
  • Save
Next post Kruševački bioskopi – nekad i sad
Share via
Copy link
Powered by Social Snap