Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti| M.K.
09/05/2009

Robert Karlajl je stvorio ime u svetu filma kroz nasilne i opake likove. Na platnu od njega očekujemo tačno određen tip čoveka: nasilnika, gubitnika, usamljenika, mučenika. “Celu moju karijeru prožima jedna određena uloga. Pitanje je, da li će ona privući mene ili ja nju”, kaže četrdesetsedmogodičnji Škotlanđanin.

Odgovor je stigao kada mu je 2006. godine poslat scenario za film Born Equal, drama o beskućniku, u produkciji BBC-a. Rekao je da je osetio nešto teško na srcu kada je video koja mu je uloga dodeljena: uloga bivšeg zatvorenika koji pokušava da sredi svoj život. “Pomislio sam da sam već igrao ovu ulogu, veoma je slična. Tada sam razmislio i rekao sebi: šta je tu loše? Šta je loše u preispitivanju? Vratiti se na tu osobu, ali igrajući je iz nekog drugog ugla.”

“Moja ljubav je umetnost i posmatram većinu stvari iz umetničke perspektive. A ovo je na neki način serija autoportreta. Ovo je slika, slika mene u drugačijoj situaciji. Interesantno je. Ako je to sudbina, veoma sam srećan što mogu da glumim ovakve ljude. Likovi koje igram su problematični, marginalizovani, imaju veoma ozbiljne psihološke probleme, strah od vezivanja kao i nesretna detinjstva. Sve je ovo veoma ozbiljno i ne smete dopustiti da vas to ometa na poslu. Za glumca je ovo najbolje što može dobiti.”.

Poslednji film koji je snimio Rober Karlajl je bilo Leto (Summer) u režiji Keni Glinana (Kenny Glenaan). Film treba da se pojavi u britanskim bioskopima 5. decembra. U pitanju je priča o dva školska druga koji prolaze kroz iskustvo gubitka i razočarenja srednjih godina. Karlajl igra Šona kojeg je obrazovni sistem etiketirao kao nasilnika i odbacio, čoveka čija je reakcija na disleksiju bila lomljenje sopstvene ruke. Za tu ulogu Karlajl je osvojio nagradu Bafta, Škotsku nominaciju za najboljeg glumca i PPG nagradu za najbolje izvođenje u britanskom filmu na ovogodišnjem Edinburškom filmskom festivalu. Sudije su ga opisale kao “savršeno izvođenje u nekompromisnom filmu”.

“Ja imam 47 godina. Razumem Šona”, rekao je Karlajl. ”Ja razumem tog čoveka. Ne žalim ni za čim u mom životu, ali mogu da saosećam sa čovekom koji se budi i shvata da mu je život prošao, a šta je uradio?”

Sreli smo se u Glazgovu, Karlajlovom rodnom gradu, gde živi sa svojom ženom, šminkerkom Anastazijom Širli i njihovo troje male dece.

Nismo mnogo daleko od mesta u kom je rođen u Marihilu. Hotel se nalazi blizu njegove kuće i toliko je dobro tapaciran da se ne čuje kad neko hoda. On je u predvorju, i pre nego što ga primetite već je tu mršava figura u farmerkama, staroj koži i šalom obmotanim tik uz vrata.

Karlajl se nada da će ljudi videti više od otpuštanja i frustracije Šonovog postojanja kao čoveka koji je održan dubokim i vernim prijateljstvom. On uvek traga za onim što se nalazi ispod površine, kaže, čak i u najneuravnoteženijim osobama. ”Šon nije imao sreće u životu, podeljene su mu jako loše karte.

On se trudi koliko može, zna i sam, ali nije trebalo da slomi ruku. U ovim filmovima, čak i u filmovima Kena Louča, uvek ima srca, ljudski otkucaji srca iza svega toga. Tu se radi o ljudima. Oni pričaju priču.”

Louč je dao Karlajlu prvu šansu, dajući mu ulogu u filmu Riff Raff 1991. Uloge u filmovima Cracker, Treinspoting (Trainspotting) i Do gole kože (The Full Monty) su usledile ubrzo zatim i od njega napravile zvezdu. Film Leto je sniman u Bolsoveru, nedaleko od Šefilda gde je sniman film Do gole kože. Kao Gaz, nezaposleni radnik u čeličani koji je postao striper, on je srž jednog od najvećih britanskih filmova svih vremena.

Zaboravio sam da je Bolsover jako blizu Šefilda, a taj grad predstavlja centar sveta za mene. Bio sam pravo, jebeno rasipničko dete. To je bilo neverovatno. Osetio sam se kao da sam zapravo njihov. Taj film, Do gole kože, je bio njihov film, zbog toga sam ja njihov glumac, i u svom sam domu. Svaki dan sam na snimanju bio okružen decom, udarala su me s leđa, tražila autogram. To je bilo zaista divno iskustvo, rekao je.

U odnosu na film Do gole kože pozadina filma Leto (Summer)je crna (iako priča nije), zemlja i ljudi su izopšteni industrijskim padom. Bili smo u pozadini ovog snimanja u kući. Da ste rekli da je zapuštena i da ovde niko nije živeo godinu dana verovao bih vam. Ovde je bila jedna porodica. Niste mogli da vidite prokleti pod od smeća, bilo je odvratno. Kao čoveka, to te podseća na sranja kroz koje neki ljudi moraju da prođu svakodnevno Sve je previše prosto u neku ruku kao i Bolsover, ali i dalje od toga. Nema ničega više za ove ljude. Ne možete pobeći od politike. Ona je u pejzažu. To je ono što ovaj film prikazuje, zašto ovi momci ne rade prokleto ništa zato što im je sve ovo oduzeto.
Mislim da je jedna od novih lokacija bila zaista dobra za film, zbog te pozadine. Da li znate da nisam shvatao da to nisu prava brda, to su u stvari proklete naslage od šljake. Deluje kao pejzaž na Mesecu. Samo par mesta pokazuju takvu prazninu.

Karlajl postaje i angažovan zbog toga što je video. Ali to je to što se tiče javne politike. Prošle godine je izašlo na videlo da je Karlajl glasao za Škotsku nacionalnu stranku na izborima 2007 , i bio je zaprepašćen kada je saznao da je naslikan kao reklama za nacionaliste. Glasao sam za SNP zbog rata, rekao je Karlajl. Nisam neko ko veruje u proćerdavanje glasa. Pogledao sam u sve partije i pomislio, jebi ga. U to vreme Liberalne demokrate nisu govorile u moju korist u smislu anti – ratnih stvari., nisam ih čuo. Zato sam krenuo tim putem. Ne znam da li bih krenuo tim putem ponovo. Ne volim da budem uvučen u nešto. Previše je lako za ljude da pričaju o tome: on je ovo ili ono. Ja sam apolitičan u tom smislu. Ne zanima me mnogo partijska politika. Socijalna politika me daleko više interesuje.

Ono za šta je spreman da govori je Škotska filmska industrija, odnosno nedostatak iste. Voleo bi da radi više severno od granice, što bi značilo odlazak kući svako veče, deci – ali skorašnji Stone of Destiny je bio Karlajlov jedini škotski film za poslednjih 12 godina. Bio je potreban holivudski režiser i kanadski novac da bi se to ostvarilo. Mi nemamo filmsku industriju ovde. Zagovarao bih to žestoko. Industrija je nešto što hrani samu sebe i raste. Mi pravimo film koji prođe zapažen na svakih deset godina . Ne možete to nazvati industrijom. U poslednjih 12 do 15 godina imao sam oko pet, šest scenarija za škotske filmove koji su se snimali ovde. Nijedan od njih nije uspeo. Ne znam zašto. Imam dogovor sa agentom da ako nešto škotsko zapadne u moje ruke, mora biti finansirano. Inace neću da čitam, deprimira me..

Deo frustracije dolazi od Karlajlovog ucešća u The meat trade, crnoj komediji koja prepričava podvig Edinburških pljačkaša grobova Bruka i Herija. Scenario je napisao Karlajl, Samanta Morton, Kolin Firt i Irvajn Velš su u odboru, a Antonia Bird režira, ali još uvek imaju muke da naprave film u Škotskoj, produkcija je odložena za
sledeću godinu. Sa drugim projektom je bio srećnije ruke. Izjava koju je izneo u prethodnom intervjuu da je oduvek želeo da igra Leonarda Rositera vodila je ka pristupu filmske kompanije koja uzima u obzir opus ovog komičara. Volim komediju, a on je prokleti genije. Voleo bih da ga igram i da li verujete, dobio sam mejl od nekog lika iz Londona u kom piše da počinju da prave biografiju Leonarda Rositera, pa idem da vidim kako rade.

Posle Leta Karlajl će sledeći put biti viđen u filmskoj verziji američke kultne tv serije “24”. Proveo je jedan deo leta snimajući u Južnoj Africi sa Kifer Saterlendom. Njih dvojica su prijatelji od kad su se zajedno pojavili u filmu To End All Wars i Saterlend se trudio neko vreme da ubaci Karlajla u ovu franšizu. “24” je sve ono što “Leto” nije: velik, brz. Karlajl glumi agenta, najboljeg prijatelja Džeka Bauera.

Nešto kao “24” je interesantno za glumca iz totalno drugačijih razloga – rekao je. Šta bih trebalo da kažem? Da nije u redu uživati u tome? Zašto nije u redu? “24” je veoma popularan. 30 do 40 miliona ljudi ga je gledalo u SAD-u. To morate da uzmete u obzir. Ja nemam nikakvih sumnji u vezi sa tim.
Znate, ja to nikada nisam posmatrao iz ugla – veliki ili mali budžet. Ista iskrenost se traži i ako je veliki budžet. Uživam u tome. Srećan sam u svojoj karijeri. Imam šansu da to uradim, da igram u raznim žanrovima. Moram biti zahvalan zbog toga.

Milan Jelic
  • Save
Previous post Rediteljski opus Milana Jelića
Ivan Mandić
  • Save
Next post Ivan Mandić – Intervju
Share via
Copy link
Powered by Social Snap