Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti | PR
20/03/2013

Ovogodišnji dobitnik Nagrade za životno delo Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma je Želimir Žilnik, jedan od najuglednijih i najnagrađivanijih domaćih autora, poznat u svetu po svom umetničkom i društvenom angažmanu. U čast dobitnika biće prikazan njegov film „Pirika na filmu“, iz 2013. godine.

Želimir Žilnik (rođen 1942. godine, živi i radi u Novom Sadu), autor je brojnih igranih i dokumentarnih filmova, jedan od začetnika žanra doku-drama, nagrađivan na domaćim i internacionalnim filmskim festivalima. Od samog starta profesionalnog rada na filmu je okrenut savremenim temama, koje uključuju društvenu, političku i ekonomsku kritiku svakodnevice („Žurnal o omladini na selu, zimi“ (1967), „Pioniri maleni, mi smo vojska prava, svakog dana ničemo ko zelena trava“ (1968), „Nezaposleni ljudi“ (1968) i „Lipanjska gibanja“ (1968), „Crni film“, „Ustanak u Jasku“ i drugi.

Studentske demonstracije 1968. godine, i veliki potres iste godine, posle okupacije Čehoslovačke, tema su i Žilnikovog prvog igranog filma „Rani radovi“ (1969) nagrađenog Zlatnim medvedom na Berlinskom filmskom festivalu, kao i sa četiri nagrade u Puli te godine.

Nakon problema sa cenzurom u Jugoslaviji, te zaustavljanja rada na narednom igranom filmu „Sloboda ili strip“ (1972) takođe u produkciji „Neoplanta filma”, Žilnik sredinu sedamdesetih godina provodi u Nemačkoj, radeći nezavisne filmove – sedam dokumentaraca i igrani film „Raj“ (1976). Ti filmovi su među prvima tretirali temu gastarbajtera u Nemačkoj, te se i danas pokazuju na retrospektivama i simpozijumima.

Po povratku u zemlju, od kraja sedamdesetih režira seriju dobro primljenih televizijskih filmova i doku-drama, za Televiziju Beograd i TV Novi Sad ( „Bolest i ozdravljenje Bude Brakusa“ (1980), „Vera i Eržika“ (1981), „Dragoljub i Bogdan“ (1982), „Prvo tromesečje Pavla Hromiša“ (1983), „Stanimir silazi u grad“ (1984), „Beograde dobro jutro“ (1986), seriju „Vruće plate“ (1987), „Bruklin Gusinje“ (1988), „Stara mašina“ (1989), „Crno i belo“ (1990) i dr.). Pomenuti naslovi su nagrađivani na televizijskim festivalima u zemlji i inostranstvu.

U saradnji televizije i filmskih radnih zajednica nastaje i nekoliko igranih filmova, sredinom osamdesetih: „Druga generacija“ (1983), „Lijepe žene prolaze kroz grad“ (1985) i „Tako se kalio čelik“ (1988) – koje u fokusu imaju nagoveštaj političkih i socijalnih promena, kao i nadolazećih tenzija u zemlji.

Tokom devedesetih, u nezavisnim filmskim i medijskim produkcijama realizuje niz igranih i dokumentarnih filmova na temu kataklizme na Balkanu („Tito po drugi put medju Srbima“ (1994), „Marble Ass“ (1995), „Do jaja“ (1997), „Kud plovi ovaj brod“ (1998) i dr.). Filmovi su dobili najznačajnije nagrade na domaćim festivalima (u Herceg Novom, na Paliću, u Novom Sadu i Sopotu). Pokazani su na brojnim međunarodnim festivalima, a na Berlinalu 2005. godine „Marble Ass“ je dobio značajnu nagradu „Teddy Bear“.

Slom sistema vrednosti u post-tranzicijskim zemljama centralne i istočne Evrope, problemi izbeglištva i migracija u novonastalim okolnostima proširene Evrope – okvir su tematskog ciklusa započetog filmovima „Tvrđava Evropa“ (2000 – nagrada „Victor“ za najbolji film godine, Ljubljana ), „Kenedi se vraća kući“ (2003 – nagrada „Zlatna mimoza“ Herceg Novi), „Gde je Kenedi bio dve godine?“ (2005), „Evropa preko plota“ (2005 – nagrada za najbolji regionalni film Beograd 2006 i ZagrebDox 2007), „Dunavska sapunska opera” (2006), „Kenedi se ženi“ (2007), „Stara škola kapitalizma“ (2009) i „Jedna žena – jedan vek“ (2011).

Pomenuti filmovi su pokazani na preko 250 međunarodnih festivala i filmskih manifestacija. U 2010. u Srbiji mu je dodeljena nagrada za moderni umetnički senzibilitet Fonda „Todor Manojlović“, kao i nagrada Fonda za afirmaciju stvaralaštva „Mića Popović“.

Uz kontinuirani rad na filmskoj produkciji, Žilnik se od 1997. godine bavi i pedagoškim radom – mentor je i izvršni producent niza međunarodnih filmskih radionica za studente iz regiona jugoistočne Evrope (npr. „Podeljeni bog / Divided God“ tokom 2007/2008., „Petrovaradinsko pleme“ 2005., „Crossing Borders“, od 2003 – 2012, itd.); od 2006. godine, angažovan je kao gostujući predavač na nekoliko inostranih filmskih škola (Holandija, Velika Britanija, SAD, Mađarska, Slovenija).

Filmske radosti ovom prilikom srdačno čestitaju gospodinu Žilniku na nagradi uz želje da nastavi svom silinom i dalje da snima i istražuje svet kroz prizmu dokumentarnog filma.

Sergej Paradzanov
  • Save
Previous post Muzej Sergeja Paradžanova
bioskop Vozdovac
  • Save
Next post Bio jednom bioskop „Voždovac“
Share via
Copy link
Powered by Social Snap