Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti
Autor: Radiša Cvetković

Video kasete odavno nisu aktuelne. Kada je 1987. godine Gorbačov uveo perestrojku, počelo je prestrojavanje ka Zapadu i privatnom preduzetništvu, što je za filmofile značilo upliv gomila VHS kaseta koje su preplavile tržište. Sovjetski savez je do tada ima skoro ilegalni pristup filmovima i muzici koja je dolazila na VHS nosačima dok se u veseloj Jugi uveliko presnimavao Karpenter, Kronenberg, Voters i ostali iz ekipe političkih nepodobnih autora. Piraterija je planula sa demokratizovanjem medija. Naravno, ne sme se izostaviti besmučno uživanje u muzičkim video spotovima koje je lansirao tada zaista alternativan MTV kanal. Sav taj rokenrol se mogao u privatnoj režiji snimiti kod kuće na kaseti i reprizirati dok se traka ne izliže.

Kada se oblačić iznad glave rasprši i slika nestane, vraćamo se u 2013. godinu.

Danas se malo gde možemo sresti sa video klubovima koji su virili iza svakog ćoška kao kapije koje vode u neki dalek i nestvaran svet. Iznad TV aparata gde je nekada stajao video rekorder sa VHS kasetama, sada skupljaju prašinu prazne police. Upravo sa njima počinje Branko svoj eksperimentalan film koji je posvetio poslednjem pozdravu video kasetama, a zapravo oproštaju od mladalaštva i dečaštva. Došlo je novo doba. Tehnokratska revolucija i dalje traje, a životi konzumenata novih filmova i filmske tehnologije pokušavaju da opstanu u sistemu novih kodova. Razmena podataka ide sve brže od 24 frejma u sekundi. Da li ćemo doživeti kraj u rastopljenom filažu kao u onoj sceni kultne „Odiseje u svemiru”?!

„Video home system” ostaje samo u memoriji našeg malog kompijutera koji nosimo u sebi. Sada je VHS tehnologija zastarela i postala đubre. Zato je bez patetike predodređena za uništenje, što se nedvosmisleno demonstrira u ovom video radu koji čekića po najlepšim trenucima nečije mladosti. To je „stvarna slika sveta”. Sve to na kraju odlazi na jedno mesto. Tu nema pomoći.

Ovaj inovativan film o vezama čoveka i tehnologije je po prvi put javno prikazan 10. septembra 2010. na grupnoj izložbi pod nazivom TOK – Prezentacija vizuelnog stvaralaštva u Kulturnom centru, u Paraćinu. FIlm je takođe te godine uvršten u domaćinsko-komšijsku selekciju festivala Filmski front u Novom Sadu. 2012. godine je doživeo svetsku premijeru kada je prikazan na brazilskom festivalu „Art Deco de Cinema” koji se tradicionalno održava u Sao Paulu. Na ovom festivalu film je nominovan za nagradu u kategoriji „Art on Video” ali nije dobio nagradu. Iste godine je prikazan na Online short film festivalu u Grčkoj, namenjenom ostvarenjima filmskih reditelja sa područja Balkana. Na ovom festivalu film je od strane grčke kritike dobio pozitivne kritike u kojima se, između ostalog, navodi da je u filmu ostvaren genijalan sklad između zvučnih i video efekata, da je film poseban i najneobičniji na festivalu, da sadrži u sebi bar tri različita žanra i da je autor i brilijantan i lud u isto vreme. „Pozdrav video kasetama!” ušao je 2012. i u finale međunarodne selekcije Mitrović Family Festivala u Edinburgu, u Škotskoj.

Like someone in love
  • Save
Previous post Like someone in love (Abbas Kiarostami, 2012)
Jagten
  • Save
Next post Jagten (Thomas Vinterberg, 2012)
Share via
Copy link
Powered by Social Snap