Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti
Autor: Vuk Spasić

Scenario: Chris Terrio
Fotografija: Rodrigo Prieto
Uloge: Ben Affleck, Bryan Cranston, Alan Arkin, John Goodman, Scoot McNairy.

Skrenuti pažnju na sebe. Čini se da je već decenijama upravo ovo neophodna stvar da bi se opstalo u Holivudu. Nekad je to samo bljesak, a nekad trnoviti put, koji ima mnogo zaobilaznica. Vrlo retko strelovit, otvoreni drum. Kada se priča o Benu Afleku, teško je odrediti kojim putem je on zapravo išao, još teže kojim će ići. Lično, sećam ga se isprva kao glumca koji je ime stekao kao prijatelj Meta Dejmona iz detinjstva i kao deo ekipe koja se rojila oko Kevina Smita, kada je, krajem 90ih, napravio nekoliko zanimljivih filmova „iz kraja” („Mallrats”, „Chasing Amy”, „Dogma”), što je premalo za status ozbiljnog igrača u filmskoj industriji. Ono što sada, uprokos prvom utisku, cenim je hrabrost i sposobnost da prekine niz projektovanih uloga koje su se sukcesivno nizale u osrednjosti i sam stane iza kamere u pokušaju da režira. Rezultat je iznenađujuć. Ostvarenje „Argo” je treće u nizu koje pođednako dobro prihvataju i publika i kritika…

Krajem 70ih u Iranu je izbila revolucija protiv Raze Pahlavija, poslednjeg Šaha, koja dobija dramatičan obrt kada on pobegne u SAD. u besu, revolucionari uspevaju da uđu u Ambasadu, što rezultira time da je 444 dana više desetina talaca bilo držano u istoj, u neznanim uslovima. Šestoro diplomata koji su se zatekli u zgradi koja je gledala na drugu ulicu uspeva, pri tom napadu,da ipak utekne na Teheranske ulice. Posle kraćeg skitanja, prima ih u svoju rezidenciju kanadski ambasador, gde ostaju u tajnosti. Toni Mendez, agent CIA biva zadužen da ih odatle izvuče na sigurno. Njegova ideja je da od njih napravi filmsku ekipu koja snima kanadski film, tada neverovatno popularne sf orijentacije, koja dolazi u Teheran da pogleda lokacije za buduće scene. Uz to, on osniva lažnu kompaniju, vodi celu kamanju u prilog tog filma i sam odlazi u Teheran po šestoro ljudi na ivici nervnog sloma…

Mada sam vrlo osrednji glumac, Aflek ima „nos“ za dobru podelu, kako uloga, tako i saradnika. Dakle, radi se o čoveku izvanrednog njuha za film, stoga i ne čudi to da uspeva da napravi filmove po ukusu kinematografskoj javnosti. Ono što prvo upada u oči je autentičnost same atmosfere, koja oslikava do poslednjeg mogućeg detalja razdoblje kojem sama priča pripada. Čak je i sama fotografija u potpuno u službi ove tvrdnje. Takođe, mada postoji izvesno odstupanje od originalnog istorijskog događaja koji je inspirisao film, ne može se poreći doslednost i u ovom segmentu, koja je dobrano podgrejana odličnom otvarajućom scenom zauzumanja ambasade, što od samog početka vodi gledaoce na ivicu njihovih sedišta, gde će i ostati do kraja projekcije. Dakle, film ima dobru dramsku priču i uverljive elemente trilera, koju gledalište ume da ceni. Uzbuđenje odavno vodi mladu generaciju filmofila, a autor i toga isporučuje u zavidnim količinama. Ogromna pomoć dolazi i od pažljivo birane glumačke ekipe, koja čak i fizički slični originalnim učesnicima ove revolucionarne krize. Uz, sada već ni malo iznenađujuću, sigurnu režiju samog Afleka, koji ume da izabere dobar, američki univerzalan kadar, svi elementi su tu.

Stoga i ne čudi to da je film već pokupio neke važne nagrade, kao što je „Zlatni globus”. Film je oduvek instrument propagande, a ljubitelji istog se često vode i ehom nekog ostvarenja kada biraju da li će ga pogledati. Čini mi se da eho Arga dobrano odzvanja kroz hodnike prošlogodišnje ponude u sedmoj umetnosti. Ovakve stvari voli i američka akademija za film. Nikada nisam bio sklon tome da se kladim, ali ako bih na nešto mogao, onda bi to svakako bilo da je upravo „Argo” jedan od najvećih favorita za najpoznatiju filmsku nagradu. Označava li to realan kvalitet? U neku ruku da, oslikava svakako integritet i individualnu izraženost nekog dela. Ipak, ovo nije najbolji film koji sam gledao u već pomenutoj godini. Hoće li, svejedno, to biti dovoljno za gledanost, istorijske anale i hvalospeve? Čini mi se, bez ikakve sumnje. Holivud je Holivud, čak i kad produkuje naizgled ozbilje američke filmove.

Gangsterski odred
  • Save
Previous post Gangsterski odred ( Ruben Fleišer, 2013)
Les miserables
  • Save
Next post Kada ćemo da prepolovimo ove bogataše
Share via
Copy link
Powered by Social Snap