Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti
Autor: Branko Radaković

Režija: Edmond Kultard
Scenario: Robert Džonz
Fotografija: Met Grej
Muzika: Dikon Hinklif
Glumci: Kristofer Ekleston, Kristofer Ferbank, Alen Korduner, Endru Skot, Naoko Mori
Trajanje: 82 min

 
Trideset godina od smrti, kao i činjenica da bi ove godine Džon Lenon napunio sedamdesetu da je kojom srećom ostao živ, dobar su razlog da se prave filmovi i emisije, mada Lenon kao ličnost i kao muzičar nikada nije bio medijski zapostavljen, a njegova harizma nije bledela od trenutka pogibije do danas.
 
U međuvremenu je napisano i objavljeno dosta knjiga, priređivane su izložbe i snimljeno je jako puno dokumentaraca i emisija o Džonu. Ipak, 2010. mediji su mu zbog tridesetogodišnjice od smrti bili naklonjeniji, pa je nimalo slučajno snimljena TV drama „Lennon Naked“ koju bi u bukvalnom smislu mogli prevesti „Goli Lenon“. Metaforično, taj naslov nam i sam govori da se ova TV drama želela pozabaviti Lenonom na što realniji način, bez pristrasnosti i bez namere da ulepšava njegovu privatnu ličnost. Lenon je, kao što i svi njegovi obožavaoci znaju, bio u svakom pogledu kontraverzan. Koliko je kroz pesme, između ostalog, iskazivao nežnost i zalagao se za mir, u privatnom životu znao je da bude agresivan i težak, a koren tog apsurda rodio se u vreme njegovog ranog detinjstva kada su ga oba roditelja napustila. Dok je sa majkom održavao kontakt, sa ocem se od svoje šeste godine uopšte nije video sve do 1964.
 
Početak ovog ostvarenja bavi se upravo tim susretom koji je uredio menadžer „Bitlsa“ Brajan Epštajn, a Lenon ga je sa negodovanjem prihvatio. Dakle, ovo nije klasična biografska drama koja se bavi Lenonom od rođenja do smrti, već govori o periodu od 1964. do 1971, a zapravo najviše želi da pokaže odnose između Lenona i njegovog oca i Lenona i njegovog prvog sina Džulijena tj. taj začarani krug očinske neodgovornosti iz koga Džon nije mogao da izađe kao borac. On je, ma koliko to zvučalo grubo, na sličan način zapostavio Džulijena, kao što je to načinio njegov otac. Ova TV drama ne želi da kritikuje Džona ali ne želi ni da ga opravda, već iznosi činjenice i hrabro dočarava kontraste.
 
„Goli Lenon“ je zbog toga ozbiljno psihološko delo i dobro je što se neko setio da se upravo tim problemom pozabavi jer o Lenonu kao o ocu koji je bio neodgovoran prema Džulijenu se ne zna. Naravno, poznato je i da je Lenon odrastao bez roditelja i da je to uzrok njegove kasnije neodgovornosti, a ova drama nam pomaže da razumemo i shvatimo u potpunosti te prave uzroke. Lenona sve to ne umanjuje kao umetnika, a ni kao čoveka jer mnogi koji to žele, shvatiće da je Lenon zaista sve vreme tragao za mirom i ljubavlju. Otpor u njemu javljao se u trenucima kada ga okolina nije razumela.
 
Joko Ono je bila još jedna negativnost za mnoge i činjenica je da je Lenon napustio svoju prvu ženi i sina upravo zbog Joko ali činjenica je i da je Lenon kroz život sa njom pronašao svoj pravi mir i pokazao se kao pravi otac sa drugim sinom Šonom. Dakle, Joko je umela da iz Džona izvuče ono najbolje, što dokazuje da Lenonova dotadašnja okolina nije umela sa njim.
 
Joko Ono je bila njegova najveća ljubav i oduvek je bila nepravedno podcenjena i od publike i od medija, što je takođe apsurd jer činjenica je da je ona bila zapravo prva osoba koja ga je sasvim razumela. Lenon je naravno voleo popularnost ali nije voleo zaslepljenost svojih fanova. To ga je opterećivalo. Joko je bila prva ženska osoba koja nije znala koliko je Džon popularan kada ga je upoznala i to je verovatno još jedna stvar koja ga je privukla kada je upoznao, jer je hteo da se odlepi od etikete popularnih „Bitlsa“ i postane slobodni i nezavisni umetnik. Joko mu je, između ostalog, bila odlična potpora za to.
 
Kroz dramu „Goli Lenon“ dakle, susrećemo se sa teškim momentima koji su Lenona nagonili da čini neke neuobičajene životne korake. Sve to upotpunjeno je odličnom originalnom muzikom Bitlsa i Džona Lenona. Jedino što može zasmetati Džonovim fanovima je to što glumac Kristofer Eklston koji tumači Lenona, likom ne liči sasvim na Džona, osim na samom početku ovog ostvarenja kada nosi tamne naočare, dok su stas i pokreti uverljivi i apsolutno podsećaju na slavnog muzičara tokom cele drame. Uostalom to i nije tako važno. Kada je Oliver Stoun snimao film o „Dorsima“ za Džima Morisona izabrao Val Kilmera i on je bio kao preslikani Džim. To se nije desilo i sa Lenonom u TV drami „Goli Lenon“ ali Kristoferova ubedljiva gluma, ovu zanemarljivu činjenicu je potisnula. Sve u svemu, „Goli Lenon“ je odlična TV drama, efektna i dinamična, baš kao i buran Lenonov život.
 
Činjenica je da i pored ogromnog broja dokumetaraca i emisija o Lenonu, do sada nije snimljen biografski film koji bi se ovom legendom bavio od rođenja do smrti. Naravno, bilo je filmova o Lenonovom odrastanju i o počecima Bitlsa. Čak je snimljeno i par igranih ostvarenja o Lenonovom ubici Marku Čepmenu ali o kompletnom životu legendarnog muzičara, kao i o potpunoj priči o „Bitlsima“ za sada još uvek nije snimljen igrani film. Nadam se da će konačno neko uspeti da uradi nešto po tom pitanju jer su u svakom slučaju i Lenon i „Bitlsi“ odavno to zaslužili. Do tada, „Goli Lenon“ i još nekoliko odličnih filmova od ranije su tu, da bi utešili fanove „Bitlsa“, sve dok se neko ne osmeli da napravi pravu filmsku ekranizaciju o životu najvećih genija pop muzike XX veka.

Cirkus Kolumbia
  • Save
Previous post Circus columbia (Danis Tanović 2010.)
Ako mi se zviždi, zviždim
  • Save
Next post Ako mi se zviždi, zviždim (Florin Serban, 2010.)
Share via
Copy link
Powered by Social Snap