Advertisement Section

Filmski centar Srbije, Radio-televizija Srbije, Kulturni centar Beograd, Jugoslovenska kinoteka, Otvoreni univerzitet Subotica/ Festival evropskog filma Palić, Udruženje građana „Pogled u svet“/ Festival autorskog filma, Fond B92/ Festival „Slobodna zona“, Međunarodni festival dokumentarnog filma „Beldoks“ i članovi porodice Nebojše Popovića, u želji da sačuvaju uspomenu na izuzetnog profesionalca i čoveka, kao i nasleđe koje je ostavio, osnovali su godišnju nagradu „Nebojša Popović“ za doprinos promocjiji kritičkom promišljanju filmske umetnosti i kulture.

Dobitnik nagrade za 2018. godinu je Milan Vlajčić, za višedecenijsko kritičko razmatranje aktuelne filmske problematike i širenje svesti o značaju filmske umetnosti u širokom kulturnom i civilizacijskom kontekstu.

Žiri u sastavu Jugoslav Pantelić (predsednik), Mara Prohaska Marković i Stefan Ivančić (članovi), svoju jednoglasnu odluku je obrazložio na sledeće način:

Dobitnik ovogodišnje nagrade „Nebojša Popović“ je Milan Vlajčić, i u toj dodeli ima jedna vrsta simbolike: učenik odaje priznanje učitelju. Jer, Milan Vlajčić bio je uzor ne samo Nebojši Popoviću, već i mnogim filmskim kritičarima tokom poslednjih decenija; on je živi primer da su za dobru filmsku kritiku podjednako potrebni i znanje i ljubav prema „pokretnim slikama“. Takvim sveobuhvatnim pristupom prema filmskoj umetnosti Vlajčić je uvek bio pouzdani oslonac ne samo filmskim poslenicima i kritičarima filma, već je postao omiljen i među svojim mnogobrojnim čitaocima Politike, u kojoj se oglašavao skoro dvadeset godina, a zatim u poslednjih petnaest godina privilegiju da čitaju Vlajčićeve kritike i kulturne komentare imaju čitaoci Blica. Za sve njih, ali i za televizijske gledaoce, kad je učestvovao u mnogim debatama ili davao intervjue u raznim medijima, Vlajčić je uvek predstavljao, i i dalje predstavlja, onoga kome se veruje, bilo da je kritički razmatrao aktuelnu filmsku problematiku ili širio svest o značaju filmske umetnosti u širokom kulturnom i civilizacijskom kontekstu. On je uvek otkrivao suštinske stvari u svetu filma, govorio o njegovim stvaraocima, ali ne izbegavajući da nam prikaže i onaj efemerniji i blještaviji deo filmske pozornice. Zbog svega toga sigurni smo da nagrada „Nebojša Popović“ odlazi u prave ruke.

Nagrada „Nebojša Popović“ će ovogodišnjem dobitniku biti uručena u petak, 11. januara 2019. u 20 sati, u Dvorani Kulturnog centra Beograda, u okružju filmskog maratona, koji je ove godine, zbog sprečenosti prošlogodišnjeg dobitnika, koncipirao Žiri Nagrade. Nagradu čine novčani iznos, umetnički predmet/plaketa prema autorskom konceptu Ajle Selenić, koje obezbeđuje Filmski centar Srbije, kao i pravo i privilegija dobitnika Nagrade na selekciju filmskog programa prilikom dodele Nagrade za narednu godinu.

NEBOJŠA POPOVIĆ (1958–2015) je bio jedan od retkih preostalih svetlih glasova kritičarske profesije. Njegove kritike bile su lucidne i eruditske, britke i moderno prezentovane, tako da istovremeno komuniciraju i sa najširim televizijskim auditorijumom i sa intelektualnom elitom. Njegovi čuveni razgovori sa vodećim savremenim svetskim i domaćim filmskim autorima u emisiji „Drugi vek“ na RTS-u postavili su visok standard kao sveobuhvatne i dubinske, žive, lične interakcije koje su stvarale slojevite portrete sagovornika i često bacale novu svetlost na njihovo stvaralaštvo. Kao urednik filmskog programa Dvorane Kulturnog centra Beograda profilisao je koncept kvalitetnog umetničkog filma na kojem su ukus formirale generacije gledalaca. Nebojša Popović je svojim celokupnim delovanjem promovisao ljubav prema filmu, kao i njegovo duboko intelektualno promišljanje.

MILAN VLAJČIĆ

Novinar, književnik, književni i filmski kritičar.

Rođen 23. avgusta 1939. u Beogradu (otac Mihajlo, industrijalac, majka Vera, istoričar umetnosti). Diplomirao na Katedru za opštu književnost sa teorijom književnosti beogradskog Filološkog fakulteta. Književne i filmske kritike i oglede objavljuje od 1959. u listu Student,  časopisu Deloi drugim publikacijama. Uređivao je kulturne rubrike Studenta(1960–1962) i Mladosti(1964–1970), književne listove i časopise Vidici,Gledištai Književni glasnik(izdavačka kuća Otkrovenje).

Od 1970. kao novinar i urednik dnevnog lista Politikepisao je i pozorišnu, televizijsku i radio-kritiku, a od 1985. do2004. bio je stalni filmski kritičar tog lista. U periodu 2004–2016. bio je stalni filmski kritičar i kulturni komentator dnevnog listaBlic.

Na konkursu Morava-filma (Beograd) dobio je najvišu nagradu za najbolju jugoslovensku filmsku kritiku 1977. godine.

Dobitnik je nagrade „Milan Bogdanović“ za 1981. godinu za najbolju novinsku književnu kritiku u novinama, na radiju i TV.

Dobitnik je Nagrade „Dušan Duda Timotijević“ (dodeljuje je nedeljni list TV novosti) za najbolju televizijsku kritiku u jugoslovenskim medijima u l984.

Dobitnik je Nagrade „Zlatno pero“ (dodeljivao je Institut za film u Beogradu) za najbolju filmsku kritiku u jugoslovenskim medijima u 1988. godini.

Dobitnik je nagrade Zlatni beočug grada Beograda 2000. godine za trajni doprinos kulturi.

Dobitnik je nagrade Fondacije BK  za doprinos kulturnom novinarstvu za 2003.

Dobitnik je prve nagrade Fondacije „Tanja Petrović“ za doprinos kulturnom nivinarstvu za 2014.

Dobitnik nacionalnog priznanja za trajni doprinos srpskoj kulturi.

Dobitnik zvanja Ličnost životnog stila 2018, za doprinos kulturi u medijima (multidisciplinarni žiri građanske inicijative Fabrika).

Jedan od osnivača je i prvi predsednik Suda novinske časti u Nezavisnom udruženju novinara Srbije (NUNS, 1994–1998), član je Srpskog književnog društva (SKD) i srpskog PEN-Centra, Međunarodne asocijacije filmskih kritičara FIPRESCI (Minhen), akademija AFUN i PANU.  Bio je član međunarodnih žirija na filmskim festivalima u Kanu, Berlinu, Veneciji, Montrealu, Beču, Minhenu, Krakovu i Monpeljeu. Tokom 1970-ih i 1980-ih, u dva mandata bio je član NIN-ovog žirija za najbolji roman godine, a predsednik istog žirija za 2006. 2007. 2008. i 2009. godinu. Gostujući je predavač na Beogradskoj otvorenoj školi (BOŠ).

Objavio je veliki broj predgovora, pogovora, ogleda i knjige: Poprišta (Nezavisna izdanja Slobodana Mašića, 1971), Jednom i nikad više (Biblioteka 20.vek, BIGZ, 1979), Ćuti i plivaj dalje (biblioteka Grifon, Narodna knjiga 1983), Pristrasna lektira (Rad, Beograd, 1999),Uzvodno od Džimija Barke (Kulturni centar Niš, 2001), Noć u Kazablanki (Otkrovenje, Beograd, 2001), Fest, odbrojavanje (Gradska skupština, Beograd 2002), Legenda o zidu (KOV, Vršac, 2008), Gradska šetnja (KOV, Vršac, 2010), Pogled iz ogledala (Gradac K, Čačak, 2015), Potemkinovi potomci (Gradac K, Čačak, 2016) i Zvezdana prašina (Dereta, Beograd, 2018).

Govori engleski i francuski, služi se španskim, italijanskim i nemačkim.

Oženjen Duškom Maksimović.

(fotografija iz lične arhive)

Petar Pan i Plaza Cesil
  • Save
Previous post „Na plaži Česil“ i „Petar Pan i Magična knjiga Nedođije“ u bioskopima
Miris Poljskog cveca
  • Save
Next post Besplatne projekcije restauiriranog „Mirisa poljskog cveća“ u Kinoteci
Share via
Copy link
Powered by Social Snap