Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti | FEST
Autor: Una Čolić
01/03/2013

Hadži Aleksandar Đurović priča za FEST o svom debitantskom ostvarenju „Ljubav dolazi kasnije”, koje će premijerno će biti prikazan na ovogodišnjem FEST-u danas u Dvorani kulturnog centra u 20:30 časova, i sutradan u bioskopu „Fontana“ u 17:00 časova.

„Ljubav dolazi kasnije” – šta je bilo pre nje?

Pre „LJDK“ je bilo nekoliko kratkih igranih, dokumentarnih i eksperimentalnih formi, kao i muzičkih spotova i reklama, koji su mi još na akademiji davali šansu da se oprobam u raznim žanrovima i pronađem svoju poetiku.

U vašem filmu, ljubavnoj drami akteri pokušavaju da, samo u jednoj noći, reše svoje emotivne probleme i nerešene veze iz prošlosti.Problem koji mnogi nisu rešili ni za čitav život, da li je to uspelo vašim junacima?

Voleo bih da to publika otkrije sama. Ali su usamljenost i nemogućnost ostvarenja ljubavi svakako neke od tema koje okupiraju modernog čoveka u otuđenom svetu danas. Ovaj film ima, kako kažu oni koji su imali prilike da ga pogledaju, priču i obične junake, dijaloge u kojima svako od nas može da se prepozna i zato mislim da će ovaj film dati odgovore na neka pitanja za kojima svi tragamo.

Na ovogodišnjem FEST-u biće prikazan film kome je takođe prva reč ljubav. Koliko se vaša razlikuje od Hanekeove?

Moja ljubav se bavi mlađom populacijom, a Hanekeova je delikatnija, jer se, grubo rečeno, bavi starim ljudima. Moja ljubav je debitantski film, a Hanekeova već 22. naslov ovog sjajnog autora. Moja Ljubav je početak jednog puta, a Hanekeova smernica ka kojoj se teži. Nadam se da će gledaoci imati prilike da uživaju u obe ili nekoj svojoj trećoj ljubavi.

Da li je ljubav zabranjena zona u srpskoj kinematografiji u kojoj nasilje (p)ostaje glavni adut,pa je i takva ljubav,nasilna ?

Tačno je da naša kinematografija oskudeva žanrom ljubavnog filma i da možda ima i previše bespotrebnog nasilja, ali mislim da naša publika, kako starija, tako i mlađa nikada nije izgubila želju za ovakovom vrstom filmova i mislim da traži nešto drugačije od autora koji dolaze. Naravno, uvek sam za to da kolege rade ono i onako kako osećaju, ali da moraju da vode računa, jer filmove prave zbog sebe ali ZA publiku i tu nema kalkulacije, jer publiku ne možete prevariti dva puta.

Cane, tvrdi da „jedan poziv menja sve”, koliko je vašim junacima ljubav podređena slučajnosti?

U mom filmu postoji nekoliko poziva koji menjaju – ne sve, ali same junake. Mislim da kao i Božija volja, sudbina ili neki kosmički balans, ništa nije slučajno. Niko od likova ništa ne radi slučajno, savršeno su svesni svojih ponekad i sebičnih postpaka, koji dovode do različitih raspleta. Ali moji se junaci kao i mnogo ljudi danas plaše emocionalne odgovornosti, pa su skloni da mnoge stvari pripišu slučajnosti.

Reditelj, snimatelj, motažer, scenarista… manjak poverenja u kolege ili budžetski deficit ?

Još na akdemiji su nas učili da ono što ne uradimo sami, niko neće uraditi za nas. Tako da sam negde želeo da svoj prvi film, iznesem potpuno autorski (kao što i rade neki eminentni svetski autori), da u svemu istrajem, ali sam uvek spreman da saslušam mišljenja kolega. Znam da je to mač sa dve oštrice i da su uvek dve glave pametnije od jedne, ali mislim da će se ovako zaista videti poetika s obzirom da je scenario nastao po mojim pričama. Nekoliko kadrova sam snimao sam, umesto direktora fotografije Bojana Rakića, kako bi smo dobili na vremenu, jer smo film snimili za neverovatnih sedam noći, ali moram da iskoristim priliku da kažem da je celokupna autorska i glumačka ekipa dala ogroman doprinos da se ovaj film završi kvalitetno, brzo i sa malo sredstava, i da su svi entuzijastično i profesionalno uradili svoj posao i uspeli da isprate ono što sam od njih očekivao.

Jedna od Vaših junakinja (Ljubinka Klarić) kaže: „žene vole da ih lažu, a laž nije dosadna”, veruju li u to muškarci, ili bar režiseri?

Obično kada se kaže ljubavni film ili ljubavna drama, odmah muški deo populacije pomisli kako je to „film za žene”. Ovaj film će biti zanimljiv I ženama I muškarcima jer zapravo ženama otkriva jednu novu stranu muške osećajnosti, a muškarcima kroz dva prototipa žena zapravo ukazuje na njihovu ranjivost, nežnost I istinsku potrebu za ljubavlju I pored maski koje nose. Mislim da u citiranu repliku ne veruju ni same žene, a ne I muškarci, ali im je svima nekako lakše da se ponašaju kao da veruju, ali videćemo gde će našu junakinju odvesti takav stav.

Očekujte li da se u Vašem sledećem filmu vratate istoj temi: ljubavi?

Imam tri gotove ideje za sledeći film. Sve tri su potpuno različite tematski, ali u svakoj se provlači ljubav. Mislim da umetnička dela moraju da se bave životom, smrću, ljubavlju, odnosno mržnjom kako bi bila univerzalna i shvaćena u celom svetu, a u mojim delima obično preovladavaju vera, nada i ljubav kao ono što moje likove, a i mene lično održava u životu.

Srdan Golubovic
  • Save
Previous post Film se bavi ljudskim sudbinama, a ne politikom
Sergej Paradzanov
  • Save
Next post Muzej Sergeja Paradžanova
Share via
Copy link
Powered by Social Snap