Advertisement Section

Izvor: Filmske radosti
Autor: Vuk Spasić

Scenario: P.T. Anderson, po romanu Uptona Sinclaira „Oil!
Muzika: Jonny Greenwood
Fotografija: Robert Elswit
Uloge: Daniel Day-Lewis, Paul Dano, Dillon Freasier, Kevin J. O’ Connor, Ciaran Hinds

Ispiti milkshake. Okrenuti slamku na pravu stranu i probušiti meku tekućinu, slašću ulaska. Bušotina koja bljuje dim, vatra koja se diže u nebesa i odmah potom spušta među crnilo svih naših ponora. Kako se srebro lako zameni zlatom, palacajućim plamenom. A nije stvar u vrednosti. U pogledima koji se ne mogu odvojiti od šikljanja, od svih promućkanih mešavina majčice zemlje. Oni koji znaju kako, oni će posisati ovaj svet. Oni će, večito nezadovoljni sobom i ljudima oko sebe, pomerati granice, vući i umirati u grčevima nesreće, stavom da su mogli još više i da su neprestano gubili. Oni će, na kraju, pustiti krv svakome ko ugrozi njihove projekcije, njihove težnje, bez obzira koliko taj neko blizak bio. Oni su korenje individualizma, otuđenosti. Rastu kao tumor, rđaju plemenitost svojim požudama, koje nisu ovozemaljske. Stranci sebi, svojim dugačkim hodnicima i polupraznim sobama. Stranci svima u ultimativnom stremljenju. Ovako, svakako, počinje propast sveta…

Daniel Plainview dobar je radnik. Uporan. Negde u sutonu 19. veka otkriva žicu srebra u pustinji američkog zapada. čak ni neplanirani pad i lom noge ga ne sprečava da na kraju otpuza do najbližeg otkupa rude i uzme sebi prvu ozbiljnu zaradu. Ubrzo, oko njega se skupljaju još neki ljudi uzavrle želje za kopanjem, ovoga puta u rađanju strasti traganja za naftom. Kada jedan od njih pogine u bušotini i ostavi za sobom sina u kotarici, Plainview odlučuje da ga usvoji kao svog. Otada on svugde ide s njim. Od grada do grada, pokušavajući da naprave nešto značajnije, onaj pravi posao. U jednoj takvoj noći, u njihovu kancelariju ulazi Paul Sunday, koji kaže da im može ponuditi informaciju o mestu u nepristupačnim uslovima, ali verovatno bogato naftom. Toliko da posle svakog potresa ona izvire na površinu. Kada kao lovci na prepelice Daniel i H.W. otkriju da je Paul govorio istinu, odluče da kupe svu zemlju u okolini i krenu da buše. Samo veoma brzo glavni problem Danielu postaje mladi evangelistički svštenik, Eli, Paulov brat blizanac. Otvorenost njihovog sukoba vodi do više nesreća, pre svega ljudima u njihovoj okolini. A tenzija obojcu oblikuje prema osnovnim crtama ličnosti- Eli odlaza da pronosi reč Božju po svetu, dok Daniel pomera granice svojih poslovnih dostignuća van očekivanog…

Podjednako hvaljen i od strane kritike i od strane gledalaca, P.T. Andeson je polako, ali sigurno, gradio sliku jednog od najtalentovanijih sineasta svoje generacije. There „Will Be Blood“ je svakako šlag na torti na ovu izjavu- ostvarenje koje je ustoličilo ovo mišljenje o njemu. Kinematografija klasičnog Holivuda (da, lako se uočavaju retro tonovi u fotografijama ovog filma) izglancana do savršenstva, muzičke linije koje podebljavaju tok priče, kao i odličan siže, ovlaš baziran na romanu „Oil!“, Uptona Sinclaira lako sklapa oko gledalaca atmosferu da se radi o nekoj drugoj eri filma, kada je kvalitet onoga što se pruža gledaocima bio najvažniji. Uostalom, neću ništa novo reći konstatacijom da je ovaj film poetsko savršenstvo sedme umetnosti- mnogi drugi su se složili da se, iako mu je izmakla nagrada Oskar za dlaku, radi o ponajboljem ostvarenju prve decenije 21. veka.

Ipak, najjači utisak samog filma je tekstura i složenost samog Daniela Plainviewa, njegovog nosećeg lika. Daniel-Day Lewis je uzeo gotovo godinu dana da se spremi za oživljavanje ovog mizantropski nastrojenog industrijalca, čoveka bez granica i skrupula, kako u biznisu, tako i u svakodnevnom životu. Na neki način, ako bi bilo umesno napraviti poredjenje, on donosi oživljavanje Američkog sna u svakom pogledu- kako u smislu same priče, tako i u smislu glumačkog ostvarenja, koje se graniči sa najboljim izdanjima Branda ili Paćina (uglavnom iz mladjih dana). Ono etalonsko. No, ne reći da celu priču ne upotpunjuje i lik spolja bledunjavog sveštenika, Elija, koji unutrašnjom snagom sopstvene pasije toliko razdražuje Plainviewa, pogotovu što marketinški drži u šaci priprost narod Malog Bostona, gradića u Kaliforniji koji je osnovni mizanscen ove priče. Možda i glavni razlog njihovog antragonizma leži u činjenici da ciljaju na isti način na ljude- koriste njihovu lakomost i priprostost ne bi li uspeli da ostvare svoje snove o moći po što nižoj ceni, obično opustošujući sve na šta naidju. Srž ovog duela se završava krvlju, kroz niz uzavrelih uvreda i ozbiljnih uzajamnih napada, ostavljajući podjednako poraženim i jednu i drugu stranu- prosto, likovi kao Eli i Daniel žive od duelizma, koji svojim mračnim takanjem hrani njihove sujete i volje da se istraje. Drugačije bi njihove energije potpuno presušile. Na taj način autor odlično podvlači težinu kompetencije koja je svet učinila takvim kakav je- okrutnim i surovim.

Možda sve to nepoverenje iskonski leži u ljudima, i samo je skriveno dugme čijim pritiskom se ličnost potpuno menja, a možda je istina u samoj strukturi ličnosti koja očvrsne samoćom i radom, koji u sprezi sa teškom naravi čine neke ljude ultimativno nepodnošljivim, ali činjenica koja pretekne kao epitaf u celoj priči je da Daniel Plainview ima toliko uverljivosti u sebi, da ugladjeni industrijalizam deluje kao pesma i civilizacijski pomak u odnosu na šikaru koju je on (i njemu slični) jednom kreirao. Da li istorija opominje? Rekao bih da prelako zaboravljamo njenu surovost i koliko se svaka generacija sporo pomera i menja u odnosu na prethodnu. Svakako, sve uvek završava u bolu, izolaciji i nepovezanosti ličnog smisla, utopljenog u moći. Sumorna i brilijantna suština ovog remek-dela.

 

Killer Joe
  • Save
Previous post Killer Joe (William Friedkin, 2011)
Rust and bone
  • Save
Next post De rouille et d’os (Jacques Audiard, 2012)
Share via
Copy link
Powered by Social Snap