Advertisement Section

Filmska kritika je o novom filmu Zdravka Šotre jednodušna: premijera je protekla u svečanoj atmosferi, Vojin Ćetković (Laza Kostić) i Tamara Aleksić (Lenka Dunđerski) blistali su, a film iz dana u dan beleži rekordnu gledanost! To bi valjda značilo da je film perfektan i da bi svaki drugi vid kritike bio ne samo suvišan, nego i shvaćen kao zlonameran!

Istina, kritika ponekad može biti netačna i nepravedna, ali nije baš ni prirodno da poslednja reč kritike povodom jednog aktuelnog filma bude podatak o velikom broju gledalaca.

Biće ovo samo jedan osvrt, jedno lično zapažanje, a sve i ako bude bilo negativnih impresija, one nisu u cilju bilo kakvog omalovažavanja reditelja i ostalih članova filmske ekipe, nego je to pokušaj realnog sagledavanja stvari, bez uplitanja glamura koji je pratio premijeru, a na osnovu kojeg se često unapred daju ocene koje nisu utemeljene.
Svi znaju da je pesma „Santa Maria della Salute” nastala povodom smrti mlade Lenke, svi znaju da Laza Kostić nije ni skrivao svoju ljubav prema tri decenije mlađoj devojci, zna se i da je Lenka umrla vrlo brzo nakon Lazine ženidbe za Julijanu Palanački, ali sve do sada ti podaci nisu bili posebno umetnički obrađeni, a kamo li adaptirani za celovečernju filmsku priču.

U tom pogledu, Šotra je načinio veliko delo, tim pre što biografije naših pesnika odavno nisu poslužile kao inspiracija filmskim stvaraocima, pa je i u tom pogledu ovaj film jedno osveženje za domaću kinematografiju. Što se tiče scenarija i same priče, vidi se da su brojne scene razgovora između Laze i Lenke zaista urađene znalački, jer često jedan razgovor varira od romantike i sentimentalnosti do smrtne napetosti, za šta je bio potreban i predan rad scenariste i predan rad dvoje glavnih glumaca. Osim platonske ljubavi između sredovečnog pesnika i mlade udavače, priča se bavi i egzistencijom umetnika u jednoj sredini gde se na umetnost ne gleda kao na božanski dar nego kao na šarlatanstvo i cirkuzantstvo. Iako deluje da se sve moglo reći kroz jedan razgovor između dvoje zaljubljenih, ipak nisu uzaludne niti dosadne tolike scene njihovih susreta, šetnji, nadmudrivanja, brojnih izjava sa skrivenim mada tako jasnim značenjima…

Međutim, kako radnja odmiče, dosada zaista preti da osvoji publiku, naročito nakon što Lenka umre a Laza počne da smišlja svoju najbolju pesmu, pa to malo duže potraje (jeste tako bilo u stvarnosti, ali za filmsku priču zna da bude pogubno). Pogotovu suvišno deluju scene koje nemaju nikakve veze sa glavnom temom, pa tako i dirljiva scena umiranja Lazine supruge Julijane u ovom slučaju deluje nepotrebno, a pogotovu su suvišne scene koje služe samo radi upotpunjavanja pesnikove biografije.
Primetan je trud dvoje glavnih glumaca da svoj zadatak do kraja odrade, ali pitanje je koliko bi publika mogla poistovetiti Vojina Ćetkovića sa istorijskim Lazom Kostićem, pogotovu u onim scenama dok stvara pesmu „Santa Maria della Salute“. Neverovatno je da glumac poput Ćetkovića tako prozaično i bezosećajno recituje stihove koji treba da dolaze direktno iz pesnikove duše. Očigledno je sve manje glumaca koji bi istovremeno bili dobri oratori i recitatori. (Dovoljno je setiti se jedne stare televizijske emisije gde su Kostićeve stihove govorili Zoran Radmilović, Ljuba Tadić i Jovan Milićević, pa shvatiti koliko Ćetković u tom pogledu nije dorastao zadatku.)

Tamara Aleksić se takođe dosta potrudila da Lenku dočara na pravi način, ali je primetna velika razlika sa istorijskom Lenkom po pitanju fizičkog izgleda. Slična je situacija i sa glumcem Aleksandrom Đuricom, koji solidno igra veleposednika Lazara Dunđerskog, no ipak to nije onaj Dunđerski kojeg znamo sa starih fotografija. Takve razlike i nesuglasice mogle bi da prođu samo kad glumci toliko briljiraju da publika i zaboravi da ih uporedi sa istorijskim ličnostima, ali to ovde ipak nije slučaj. Takođe ni Nebojša Ilić nije mnogo uverljiv u ulozi čuvenog novosadskog doktora i književnika Milana Savića, a kad prvi put vidi Lazinu pesmu „Santa Maria della Salute“, on je ocenjuje rečnikom i intonacijom koje su priličnije današnjem vremenu, bezmalo kao da je dobio estradni turbo-folk hit, a ne pesmu za Maticu srpsku!

Veoma primetan anahronizam jeste i to što pojedini likovi, a među njima i Laza Kostić, uopšte ne menjaju svoj fizički izgled od početka do kraja filma iako se radnja proteže na čitave tri decenije! Tako je Kostić isti kad se u vrtu Dunđerskih sreće sa devojčicom Lenkom i kad iz tog istog vrta spazi devojku Lenku na prozoru – a između te dve scene stoji vremenski raspon od petnaestak godina.

Neće gledaocima promaći ni tipična Šotrina podela uloga za Nelu Mihailović i Slobodu Mićalović, koje su se i ovde našle na relaciji majka-ćerka, a pritom opet vidimo Ljubomira Bulajića u ulozi bogataškog sina. Ipak, njihovoj glumi nema šta da se prigovori, pa svejedno što nam mogu delovati kao da su samo preneseni iz Mir- Jaminih ljubavnih romana na dvor porodice Dunđerski.

Iako sporedne, dobre su uloge ostvarili Aleksandar Berček, Nebojša Dugalić, Svetlana Bojković, a Lazinu ženu Julijanu je na simpatičan, mada pomalo tragikomičan način dočarala Milica Grujičić. Pojedini vrsni glumci, poput Tihomira Stanića, Bogdana Diklića, Predraga Ejdusa, Mikija Krstovića, Vlaste Velisavljevića, vidljivi su u filmu samo na momentima, tako da za neke nismo ni sigurni koju ulogu tačno igraju, ali verovatno će imati više prostora u televizijskom serijalu koji je već najavljen.
Čak i da nas pred sâm kraj filma obuzmu dosada i nestrpljenje, vredi sačekati poslednju scenu, gde se na jedan lep način prikazuje toliko željno sjedinjenje lirskog subjekta sa umrlom dragom, onaj čuveni prelazak iz „beznjenice“ u stanje blaženstva, što je pesnik za života mogao zamišljati samo „među javom i med snom“…

Preterano je i bilo očekivati da novi Šotrin film zadivi „bogove silne, kamoli ljude“, ali ako ova priča bude domaćim filmskim stvaraocima jedan podstrek da ubuduće inspiraciju traže u nedovoljno istraženim biografijama naših pesnika, slikara, naučnika – onda će možda to biti i najveći uspeh filma „Santa Maria della Salute”.

Autor: Dušan Milijić
25/01/2017

Jesen samuraja
  • Save
Previous post Samuraj koji je postao gladijator
Afterparti
  • Save
Next post Afterparti – šta je nama naša borba dala?
Share via
Copy link
Powered by Social Snap